Procjena rizika

 

Procjena rizika

Procjena rizika nastanka nekih događaja počela se razvijati u različitim područjima koji nemaju neposrednih dodirnih točaka sa zdravljem ljudi, kao što je npr. ispitivanje kvalitete materijala (rizik pucanja nekog materijala pri određenom opterećenju). Poslije se taj postupak proširio na ispitivanje utjecaja različitih opasnosti i štetnosti na čovjekovo zdravlje. Tako se procjenjivao rizik ozljeda ili smrti u prometnim nesrećama ili se radila procjena rizika oštećenja zdravlja životinja i ljudi različitim otrovima (toksikološka procjena rizika). Američka akademija znanosti (US National Academy of Sciences) je predložila 1984. godine poseban pristup praćenju onečišćenja okoliša i procjeni rizika od oštećenja zdravlja. Prema tom pristupu procjena rizika složen je proces utvrđivanja vjerojatnosti nastanka oštećenja zdravlja kao posljedice djelovanja štetnosti i opasnosti, pri čemu se upotrebljavaju rezultati znanstvenih istraživanja. Taj se proces sastoji od nekoliko stupnjeva, koji obuhvaćaju prepoznavanje opasnosti (engl. hazard identification), procjenu odnosa doza-učinak (engl. risk estimation, dose response assessment), procjenu izloženosti (engl. exposure assessment) i označivanje rizika (engl. risk characterization). Devedesetih godina dvadesetog stoljeća ovaj se princip počeo primijenjivati i u profesionalnim uvjetima, što je dovelo do razvoja procjene rizika oštećenja zdravlja radnika u pojedinim radnim procesima.

 

Europska zajednica je još 1989. godine u Direktivi 89/391/EEZ (Council Directive 89/391/EEC of 12 June 1989 on the introduction of measures to encourage improvements in the safety and health of workers at work) odredila svojim članicama obvezu izrade procjene rizika, ali je tek Smjernicama (Guidance on risk assessment at work) 1996. godine dala upute o primjeni te Direktive u nacionalnim uvjetima. Tako su pojedine europske države počele primjenjivati ove preporuke, stvarati zakonske propise te nakon toga izrađivati metode za analizu rizika. Preporučene principe Europske zajednice Republika je Hrvatska ugradila u svoje zakonodavtsvo, u Zakon o zaštiti na radu 1996. godine i Pravilnik o izradi procjene opasnosti 1997. godine. Pravilnikom o izradi procjene opasnosti bio je određen način prikupljanja i opseg potrebnih podataka, postupak izrade i tim stručnjaka kompetentnih za procjenu mogućih oštećenja zdravlja. Godine 2014. donošenjem novog Zakona o zaštiti na radu i Pravilnika o izradi procjene rizika promijenjen je pristup procjeni i uvjeti za obavljanje tog postupka.

Što je opasnost, a što rizik ?

U procesu procjene rizika potrebno je razlikovati pojmove “opasnost” i “rizik”.

 

Opasnost (engl. hazard) jest svojstvo ili sposobnost nekog radnog uvjeta (materijal, oprema, metoda ili postupak rada) da uzrokuje oštećenje zdravlja ili uništenje i oštećenje sredstava rada. Prema tome, opasnost se definira kao izvor mogućeg oštećenja i označuje mogućnost da određeni radni uvjeti mehaničke, fizikalne, kemijske, biološke i psihološke prirode oštete zdravlje.

Na primjer, u pogonu metalne obrade postoji čitav niz opasnosti, štetnosti i napora koji mogu u određenim okolnostima ugroziti zdravlje radnika. Tako mogu postojati:

  • mehanička opasnost zbog uporabe različitih alata i baratanja predmetima obrade,
  • opasnost od padova pri kretanju na istoj razini ili rada na povišenoj površini,
  • opasnost od električne struje u slučaju oštećenja električnih vodova ili alata,
  • kemijske štetnosti pri radu s organskim otapalima pri odmašćivanju ili kod kontakta s nekim metalima pri površinskoj obradi metala ili zbog izloženosti dimovima pri zavarivanju,
  • prašine metala koji se obrađuje ili prašine sredstava s kojima se metal obrađuje, kao npr. od elektrode s kojom se zavaruje,
  • ultraljubičasto i infracrveno zračenje pri zavarivanju,
  • statodinamički napori pri prenošenju predmeta obrade i rada u različitim nefiziološkim položajima tijela.

Hoće li ove opasnosti ugroziti i oštetiti zdravlje radnika ovisi o brojnim čimbenicima, npr. o učestalosti i trajanju izloženosti, načinu kontakta i primjeni različitih mjera zaštite. Tek nakon što se ovi čimbenici uzmu u obzir može se procijeniti je li određena opasnost predstavlja rizik za zdravlje radnika.

 

 

Rizik (engl. risk) označuje vjerojatnost da se u radnom procesu prisutna potencijalna opasnost ostvari kao ozljeda ili bolest. Pojmovi opasnosti i rizika katkad se poistovjećuju. No, opasnost je kvalitativan pojam, a rizik je kvantitativno izražena mogućnost da postojeća opasnost doista i dovede do oštećenja zdravlja.

 

Rizik je rezultanta vjerojatnosti nastanka štetnog događaja i težine posljedice tog istog štetnog događaja u obliku ozljede ili bolesti čovjeka ili štete na imovini i okolišu.

 

Tako npr. pri izloženosti benzenu od 1 ppm par sati tjedno postoji mala vjerojatnost oštećenja krvotvornog sustava (kratka izloženost, GVI je 1 ppm), ali je moguća posljedica vrlo teška (leukemija je smrtna bolest) i zato je rizik značajan. Nasuprot tome, pri radu s nemehaniziranim ručnim alatima većinu svakodnevnog radnog vremena postoji velika vjerojatnost da dođe do ozljeda šaka, međutim, posljedice su blage, jer se radi o lakih ozljedama tipa ogrebotina, površnih rana ili natučenja, pa će rizik biti nizak.

Što je procjena rizika na radu ?

Procjena rizika je postupak analize različitih aspekata nepovoljnih uvjeta rada sa svrhom utvrđivanja razine rizika od nastanka oštećenja zdravlja radnika (ozljeda na radu, profesionalnih bolesti i bolesti vezanih uz rad) i poremećaja u procesu rada koji bi mogli izazvati štetne posljedice za sigurnost i zdravlje radnika. Procjena rizika je temeljni akt za provedbu mjera zaštite na radu i svaki je poslodavac, i prema europskom i prema hrvatskom zakonodavstvu, obvezan osigurati njezinu izradu.

 

Cilj procjene rizika je:

  1. utvrditi opasnosti, štetnosti i napore,
  2. procijeniti razinu rizika u smislu nastanka ozljeda na radu, profesionalnih bolesti i bolesti vezanih uz rad,
  3. odrediti korektivne i preventivne mjere za zaštitu zdravlja radnika.

 

Procjena rizika daje odgovore na nekoliko ključnih pitanja:

  • Koje su opasnosti prisutne u radnom procesu i koji su im izvori?
  • Kolika je vjerojatnost stvarne pojave štetnog događaja, tj. ozljede na radu, profesionalne bolesti i bolesti vezane uz rad u određenom radnom procesu?
  • Kakvo oštećenje zdravlja odnosno koje ozljede ili bolesti mogu nastati djelovanjem utvrđene opasnosti?
  • Koliko su bolesti ili ozljede na radu teške i koliko mogu utjecati na radnu sposobnost radnika?
  • Koliki je procijenjeni rizik od nastanka oštećenja zdravlja?
  • Koje preventivne i korektivne mjere treba poduzeti?

 

Prilikom procjene rizika treba imati na umu nekoliko važnih spoznaja i načela:

  • Nulti rizik ne postoji.
  • Razina prihvatljivosti rizika nije određena.
  • Ne postoji samo jedan „ispravan“ način provođenja procjene rizika.
  • Procjena rizika mora biti usmjerena na sve aspekte u svezi s radom.
  • Procjena rizika mora obuhvaćati sve osobe koje bi se mogle zateći na mjestu gdje se posao obavlja.
  • Rukovodstvo kao i radnici moraju biti u stanju prepoznati što im može naštetiti na radnom mjestu.
  • Radnici moraju biti uključeni u izradu procjene rizika.
  • Nesreće se ne moraju dogoditi, njihovo se događanje može spriječiti.
  • Procjena rizika nije postupak koji se obavi jednom zauvijek; to je trajan proces i mora se s vremena na vrijeme ponavljati.
  • Procjena rizika mora se obavljati uvažavajući opća načela prevencije.
  • Procjena rizika je procedura koja se ne može uspješno provesti bez dobre pripreme i koja nema smisla bez stvarne primjene.

 

O principima i praktičnoj primjeni procjene rizika postoje mnoge smjernice i vodiči, a neki od njih su ovdje navedeni:

Praktična smjernica za izradu procjene rizika: Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu

Guidance on risk assessment at work: EU Occupational Safety and Health Agency – EU OSHA

 

Risk assessment: Health and Safety Executive, United Kingdom

Guidelines on Risk Assessments and Safety Statements: Health and Safety Authority, Scotland

Risk Assessment in the Workplace – Standard of Best Practice: Medical Research Council, United Kingdom

Risk assessment: Canadian Centre for Occupational Health and Safety

Komu je namijenjena procjena rizika ?

POSLODAVAC

Osnovna svrha procjene rizika je omogućiti poslodavcu da poduzme učinkovite mjere zaštite kako bi na najbolji način zaštitio zdravlje radnika. Procjena rizika poslodavcu kazuje koliko je njegov tehnološki proces rizičan za zdravlje i sigurnost radnika i koje sve korektivne i preventivne mjere treba poduzeti. Provođenjem tih mjera poslodavac štiti zdravlje radnika i ujedno zadovoljava obveze koje mu nalaže zakonodavstvo.

 

RADNIK

Procjena rizika je važan izvor informacija za radnika. Iz procjene rizika radniku je vidljivo što je opasno i štetno u radnom procesu i što mu može ugroziti život i oštetiti zdravlje. Procjena rizika mora biti temelj za edukaciju o zdravstvenim rizicima i za osposobljavanje radnika za rad na siguran način. U postupku provođenja procjene rizika i primjene mjera radnici imaju pravo na osiguranje zaštite zdravlja i sigurnosti na radu s jedne strane, ali i obvezu sudjelovanja u procjeni i primjeni predviđenih mjera zaštite zdravlja.

 

STRUČNJAK U ZAŠTITI NA RADU

Procjena rizika je osnovni dokument za primjenu mjera i tzv. „biblija” za sve stručnjake u zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu. To je ustvari program i plan rada za stručnjaka ili službu zaštite na radu.

 

SPECIJALIST MEDICINE RADA

Procjena rizika daje specijalisti medicine rada uvid u razinu rizika za nastanak ozljeda na radu, profesionalnih bolesti i bolesti vezanih uz rad. Procjena rizika također određuje potrebu za prethodnim i periodičnim zdravstvenim pregledima koje provodi specijalist medicine rada. Jedino specijalist medicine rada može ocijeniti kada postoje uvjeti na radu koji zahtijevaju provjeru i kontrolu zdravstvenog stanja radnika.

 

INSPEKTOR ZAŠTITE NA RADU

Pri kontroli stanja kod poslodavca inspektor zaštite na radu provjerava i uspoređuje podatke u dokumentu procjene rizika i stvarno stanje u radnom procesu.

 

OSIGURAVATELJ ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA

U Republici Hrvatskoj osiguravatelj zdravstvenog osiguranja osigurava prava u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti, kao i neke preventivne aktivnosti. Procjena rizika daje osiguravatelju uvid u rizike na radu koji bi mogli dovesti do ozljeda na radu i profesionalnih bolesti i ujedno mu omogućava da kod poslodavca kontrolira primjenu mjera za zaštitu zdravlja radnika.

Tko može provoditi procjenu rizika ?

Procjena rizika je kompliciran postupak, jer zahtijeva čitav niz tehničkih, tehnoloških, bioloških, psiholoških, medicinskih znanja, koja uključuju poznavanje različitih radnih procesa, štetnog djelovanja radnih uvjeta i mogućih posljedica na zdravlje radnika. Zato je za pravilnu i točnu procjenu rizika neophodno sudjelovanje niza stručnjaka iz različitih područja, inženjera tehničkih usmjerenja, kemičara, psihologa, stručnjaka zaštite na radu, specijalista medicine rada.

 

Prema propisima iz zaštite na radu do 2014. godine procjenu rizika mogao je obavljati tim stručnjaka u čijem sastavu su bili stručnjaci tehničkog usmjerenja, usmjerenja zaštite na radu, usmjerenja koje odgovara djelatnosti poslodavca i obvezno specijalist medicine rada. Donošenjem novog Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14) i Pravilnika o izradi procjene rizika (NN 112/14) promijenili su se pristup procjeni i uvjeti za obavljanje tog postupka. Prema Pravilniku o izradi procjene rizika, procjenu rizika mogu izraditi osobe ovlaštene za izradu procjene rizika, a za vlastite potrebe to može učiniti sam poslodavac. Prema Pravilniku o ovlaštenjima za poslove zaštite na radu ovlaštenje za izradu procjenu rizika mogu dobiti fizičke i pravne osobe koje imaju zaposlena najmanje tri stručnjaka zaštite na radu u punom radnom vremenu iz različitih područja tehničkih, biotehničkih, prirodnih ili društvenih znanosti od kojih najmanje jedan mora imati završen studij u polju strojarstva i jedan u polju elektrotehnike ili kemije odnosno kemijskog inženjerstva. Specijalist medicine rada nije više obvezan član tima za izradu procjene rizika, a uvjeti pod kojima poslodavac može sam za svoje potrebe učiniti procjenu rizika nisu određeni.

Koji pristupi procjeni rizika postoje ?

Postupak procjene rizika se može provoditi na razini cijele tvrtke, na razini mjesta rada i na razini grupe poslova koje obavlja radnik.

 

Analiza rizika u cijeloj tvrtki se obično čini kod malih poslodavaca gdje svi zaposleni mogu raditi sve ili većinu poslova u tvrtki. Međutim, kad postoji više poslova koje ne obavljaju isti radnici, analiza na razini tvrtke ne daje odgovor kojem je riziku pojedini radnik izložen i koje mjere treba poduzeti za pojedinog radnika.

Tako npr. u autolimariji postoji nekoliko skupina poslova, kao što su rastavljanje, ugradnja i izravnavanje automobilskih dijelova, kitanje i brušenje dijelova, bojanje temeljnom bojom, špricanje završnim lakom i prenošenje predmeta. Pri tome postoji niz opasnosti za zdravlje, i to mehaničke opasnosti, padovi, prašina, kemikalije, nefiziološki položaj tijela i fizički rad. Ako sve navedene poslove rade svi radnici onda se procjena rizika na razini tvrtke moguće učiniti, jer se onda svi rizici i sve mjere koje treba primijeniti odnose na sve radnike. Međutim, ako pojedini radnici rade na rastavljanju, drugi na kitanju i treći na bojanju, niti rizici ni mjere nisu isti za sve, a to nije vidljivo iz procjene koja prikazuju ukupne rizike. U tom slučaju iz dokumenta neće biti vidljivo npr. tko kao osobnu zaštitnu opremu treba dobiti rukavice, a tko masku.

 

Kod procjene rizika na razini mjesta rada provodi se analiza poslova na pojedinim mjestima rada, pri čemu pojedini radnik može raditi na više mjesta rada. Procjena rizika daje mjere zaštite za poslove koji se obavljaju na pojedinom mjestu rada, ali nadležnom rukovoditelju ostaje da sam određuje koje mjere će primijeniti kod kojeg radnika s obzirom na to koje poslove radnik radi. Zato procjena rizika na razini mjesta rada ne daje “konačan” rezultat odnosno mjere za pojedinog radnika, već taj proces mora završiti rukovoditelj.

Tako kod autolimarije može postojati nekoliko mjesta rada, npr. autolimarska radionica, autolakirnica i skladište. U autolimarskoj radionici se obavlja rastavljanje i izravnavanje, kitanje i brušenje te ugradnja dijelova, a prisutne su mehaničke opasnosti, padovi, prašina i nefiziološki položaj tijela i procjena rizika će dati rizike i mjere za ove rizike. U autolakirnici se obavlja bojanje temeljnom bojom i špricanje završnim lakom, a prisutne su kemikalije, mehaničke opasnosti i padovi. Rizici i potrebne mjere su u autolakirnici drugačiji nego u autolimarskoj radionici. U skladištu je prisutno prenošenje tereta uz koje idu fizički rad, nefiziološki položaj tijela i padovi. Rizici u skladištu su drugačiji nego oni u autolimasrkoj radionici i autolakirnici. Ako pojedini radnik radi i na autolimarskim i na autolakirerskim poslovima, onda se na njega trebaju primijeniti rizici i mjere za ta dva mjesta rada. Ovdje dokument procjene rizika ne daje “konačan” rezultat i neposredni rukovoditelj mora sam utvrditi koje će mjere poduzeti za kojeg radnika.

 

Analiza na razini grupe poslova se obavlja uzimajući u obzir sve poslove koje radnik obavlja za poslodavca i koji su utvrđeni ugovorom o radu. Procjena rizika se obavlja za sve te poslove i zaključci procjene se odnose na konkretnog radnika i na sve mjere koje se trebaju osigurati za tog radnika.

Ako u autolimariji radnik radi na rastavljanju, ugradnji i izravnavanju dijelova, na brušenju te prenosi teret (autodijelove) onda će procjena rizika utvrditi prisutnost mehaničkih opasnosti, padova, prašine, fizičkog rada i nefiziološkog položaja tijela i dati mjere za smanjivanje rizika. To će biti primijenjivo na konkretnog radnika i nadređeni rukovoditelj neće trebati “završavati” procjenu tako da rizike pojedinih poslova mora “pripajati” pojedinom radniku.

Kakav je postupak procjene rizika ?

Procjena rizika obuhvaća fazu pripreme, postupak same procjene rizika i fazu primjene mjera koje su proizašle iz procjene.

 

U fazi pripreme izrade procjene rizika mora se izraditi akcijski plan prema kojem će se postupak procjene provoditi. Poslodavac je prema zakonu obvezan izraditi procjenu rizika, ali kvalitetna i učinkovita procjena rizika se može dobiti jedino ako poslodavac procjenu čini, ne samo da zadovolji zakonsku obvezu, već da stvarno zaštiti radnika koji mu stvara određenu vrijednost. Zato je jedan od važnih preduvjeta dobre procjene rizika stvarna želja i opredjeljenost poslodavca da se taj posao obavi na stručno kvalitetan način. U sam postupak procjene treba, osim stručnjaka, uključiti rukovoditelje i radnike, jer oni dobro poznaju radni proces. Posebno je nužno informirati radnike o izradi procjene rizika i motivirati ih da aktivno u njoj sudjeluju.

 

Prije samog procjenjivanja rizika potrebno je prikupiti čitav niz podataka na temelju kojih se procjena može učiniti. Prikupljanje informacija i podataka temelji se na:

Postupak procjene rizika obuhvaća nekoliko koraka:

  1. Prepoznanje opasnosti i opasnih situacija pri kojima se opasnost može realizirati kao posljedica u obliku ozljede na radu, profesionalne bolesti i bolesti vezane uz rad,
  2. Utvrđivanje karakteristika i učestalosti izloženosti na temelju čega se ocjenjuje vjerojatnost nastanka štetnog događaja,
  3. Procjena vjerojatnosti nastanka štetnog događaja i težine posljedice za zdravlje radnika,
  4. Zaključivanje o razini rizika,
  5. Utvrđivanje mjera za smanjivanje rizika i njihov prioritet.

Sama procjena rizika ne znači poboljšanje ako se njezin rezultat ne provede u djelo, odnosno ne poduzmu mjere koje vode rješenju problema i otklanjanju ili bitnom smanjenju rizika. Zato nakon što je sam postupak procjene rizika završen slijedi faza primjene, koja uključuje primjenu mjera za zaštitu zdravlja radnika, mjerenje i ocjenu učinkovitosti uvedenih postupaka te kontinuirano revidiranje procjene i njezino usklađivanje sa stanjem na radnom mjestu, što predstavlja sustav praćenja procjene rizika.

Koju metodologiju za procjenu rizika izabrati ?

Dobra i svrsishodna metodologija u području procjene rizika mora omogućiti detaljnu analizu postojećeg stanja i adekvatno vrednovanje rizika. Tako pri analizi stanja treba osigurati sve uvjete za dobru analizu, odnosno osigurati sve potrebne podatke, prepoznati izvore opasnosti, predvidjeti opasne situacije i uzroke mogućih štetnih događaja, utvrditi karakteristike izloženosti i ustanoviti već primijenjene mjere. Pri vrednovanju rizika metodologija mora omogućiti utvrđivanje vjerojatnosti štetnog događaja, definiranje posljedice i njene težine u obliku ozljede na radu, profesionalne bolesti ili bolesti vezane uz rad, kvantifikaciju razine rizika, određivanje prioriteta rizika i pripadajućih mjera.

 

Procjenjivanje rizika obuhvaća nekoliko obveznih koraka; prepoznavanje opasnosti, utvrđivanje karakteristika i učestalosti izloženosti, određivanje vjerojatnosti nastanka i težine ozljeda ili bolesti, procjenjivanje razine rizika i planiranje mjera zaštite.

 

Prepoznavanje opasnosti

 

Identifikacijom ili prepoznavanjem opasnosti utvrđuje se biološka priroda opasnosti i tip oštećenja zdravlja koju može izazvati. U radnim uvjetima, u ovoj fazi procjene rizika nužno je opasnost prepoznati, odnosno uočiti. Tako je npr. pri radu u ljevaonici potrebno uočiti prisutnost buke ili prašine silicijevog dioksida, a u proizvodnji obuće mogućnost izlaganja benzenu iz ljepila ili prisutnost statičkog naprezanja pri stalnom nefiziološkom položaju tijela. Da bi određeni radni uvjet bio prepoznat kao opasnost, nužno je poznavati karakteristične štetne učinke različitih tvari ili radnih uvjeta. Tako je potrebno znati da buka oštećuje sluh, da silicijev dioksid uzrokuje silikozu, benzen uzrokuje citopenije i leukemije, a statičko naprezanje pospješuje razvoj bolesti sustava za kretanje.

 

Procjena rizika od nastanka ozljeda na radu, profesionalnih bolesti i bolesti vezanih za rad obavlja se s obzirom na mogućnost djelovanja različitih opasnosti, štetnosti i napora. Opasnosti obuhvaćaju mehaničke opasnosti, padove i rušenja, električnu struju, požar i eksploziju te vruće i hladne tvari. Štetnosti uključuju kemijske tvari, prašine, biološke štetnosti, buku, vibracije, zračenja, mikroklimatske uvjete i karakteristike rasvjete, a napori obuhvaćaju statodinamičke i psihofiziološke napore. Dok se opasnosti uvijek realiziraju kao ozljede, štetnosti i napori vrlo rijetko rezultiraju ozljedama, već pretežno završavaju kao profesionalne bolesti i bolesti vezane uz rad.

 

Za identifikaciju opasnosti koriste se različite klasifikacije, kao što su npr.

 

 

Utvrđivanje karakteristika izloženosti

 

U ovoj fazi procjene rizika određuju se karakteristike izloženosti, jer se na temelju njih procjenjuje vjerojatnost nastanka posljedica. Za to je potrebno znati koja razina štetnosti uzrokuje oštećenje zdravlja i izaziva bolest. Tako je potrebno znati da će višegodišnja izloženost buci intenziteta većeg od 90 dB tijekom punoga radnog vremena sigurno dovesti do gubitka sluha, ali da pri povremenom jednosatnom izlaganju buci od 95 dB neće nastupiti nagluhost. Benzen će uzrokovati pancitopeniju samo pri koncentracijama višim od 50 ppm, a leukemiju i pri nižim koncentracijama.

 

Utvrđivanje karakteristika izloženosti radnika nekoj štetnosti znači procjenu i određivanje razine, učestalosti i trajanja izloženosti. Potrebno je, gdje god je to moguće, izmjeriti intenzitet štetnosti i uporediti ga s dopustivim koncentracijama za kemijske štetnosti ili s graničnim vrijednostima za fizikalne štetnosti. Ako je riječ o naporima koje nije moguće izmjeriti, kao što je npr. psihičko opterećenje, nefiziološki položaj tijela ili statičko opterećenje, ostaje da se to procijeni. Ovdje je, osim određivanja intenziteta opasnosti i štetnosti, potrebno utvrditi i trajanje i kontinuitet izloženosti, način i intenzitet rada i mogućnost kontakta štetnosti s ljudskim organizmom. To znači da je za procjenu rizika važna npr. ne samo prisutnost štetnih kemikalija u radnom procesu, već i koliko dugo radnik radi u onečišćenoj radnoj atmosferi, ima li prekide rada, obavlja li lagan ili teški fizički rad, je li u izravnom kožnom kontaktu sa štetnom tvari i postoji li mogućnost udisanja para, plinova ili prašina.

 

U ovom postupku neophodno je uzeti u obzir i primjenu mjera zaštite, bez obzira radi li se o tehničkim mjerama (npr. hermetizacija procesa) ili o upotrebi osobne zaštitne opreme (npr. rukavice, čepići za uši, respirator, kaciga), jer se mjerama zaštite može štetan utjecaj rada bitno umanjiti, pa čak i potpuno otkloniti. Tek se analizom svih navedenih podataka može provesti adekvatna procjena, tj. odrediti kolika je vjerojatnost da se u radnom procesu neka opasnost i štetnost ostvari kao ozljeda na radu, profesionalna bolest ili bolest vezana uz rad.

 

Određivanje vjerojatnosti nastanka i težine ozljeda ili bolesti

Procjenjivanje razine rizika

 

Konačni rezultat u procjeni rizika od oštećenja zdravlja jest označivanje rizika konkretnom brojkom. Razina rizika proizlazi iz vjerojatnosti da opasnost uzrokuje oštećenje zdravlja i iz težine posljedičnog oštećenja zdravlja. To znači da je potrebno odrediti vjerojatnost da nastane oštećenje zdravlja te vrstu i težinu ozljede, profesionalne bolesti ili bolesti vezane uz rad. Vjerojatnost nastanka oštećenja zdravlja proizlazi iz kombinacije intenziteta opasnosti i štetnosti, trajanja izloženosti i primjene mjera zaštite, a težina se može iskazivati različitim pokazateljima, kao što su stupanj težine ozljede, kronicitet bolesti, potreba za liječenjem, trajanje privremene spriječenosti za rad, utjecaj bolesti ili ozljede na radnu sposobnost i životnu aktivnost.

 

Za procjenjivanje rizika se koriste različite metode, a jedna od njih se nalazi u Praktičnoj smjernici za procjenu rizika na radu. Pravilnik o izradi procjene rizika daje drugačiju metodu.

 

Planiranje mjera zaštite

 

Plan mjera za smanjivanje razine rizika zapravo je zaključak cijelog postupka, pri čemu se prikazuju mjere i obveze koje poslodavac mora provesti da bi otklonio ili smanjio rizik i držao ga pod kontrolom. Plan mora sadržavati rokove, osobe zadužene za provedbu i način kontrole nad provedbom mjera. Pri planiraju mjera treba poštovati njihov prioritet, važnost i učinkovitost u smanjivanju rizika. Prioritet u primjeni mjera je:

  1. Uklanjanje opasnosti, tj. zamjena opasnog s neopasnim je najbolja mjera za zaštitu zdravlja. Da bi se npr. uklonila opasnost od djelovanja organskih otapala u boji, najbolje je zamijeniti boju na bazi organskih otapala s bojom na bazi vode, jer tako se opasnost može potpuno ukloniti.
  2. Zamjenom opasnog s manje opasnim smanjuju se rizik oštećenja zdravlja, kao npr. zamjena koncentrirane kiseline razrijeđenom, zamjena teških predmeta koje treba prenositi s manjim i lakšim teretima.
  3. Kolektivne zaštitne mjere su ustvari prostorno odjeljivanje izvora opasnosti kako ne bi djelovala na radnika, kao što je ograđivanje ili izolacija stroja kao izvora buke, ventilacija koja bi kemikaliju „odvela“ od radnika.
  4. Ukoliko nije moguće učiniti ništa kako štetnost ne bi „došla“ do radnika treba radnika „ograditi“ od tog djelovanja tako da se koristi osobna zaštitna oprema. Kao što je vidljivo osobna zaštitna oprema sigurno nije primarni izbor u odabiru zaštitnih mjera, iako je to često slučaj.
  5. Organizacijske mjere su važne, iako se u praksi ne koriste dovoljno često. Sastoje se prvenstveno u skraćenju vremena izloženosti tako da se kombiniraju različiti poslovi ili da se radnici rotiraju na pojedinim poslovima.
  6. Mjere koje su vezane uz radnika odnose se na postupanje radnika (osposobljavanje za rad na siguran način, upute za rad, znakovi) i na zdravstveno stanje radnika (preventivni prethodni i periodični pregledi).
OiRA - internetski interaktivni alat za procjenu rizika

Europska agencija za zaštitu na radu (European Occupational Safety and Health Agency – EU OSHA) razvila je, na temelju nizozemskog programa RI&E, internetski interaktivni alat za procjenu rizika (https://oiraproject.eu/hr). OiRA je besplatan, na internetu dostupan i korisniku pristupačan način procjene rizika, koji omogućuje mikro i malim poslodavcima da na jednostavan način provedu postupak procjene rizika, uključujući prepoznavanje opasnosti, ocjenjivanje rizika te donošenje i provođenje mjera za zaštitu zdravlja radnika. EU-OSHA je dala OiRA alat na besplatno raspolaganje svim europskim zemljama članicama kako bi se omogućilo stvaranje standardiziranih sektorskih alata za procjenu rizika na bilo kojem jeziku Europske unije.
Ciljevi OiRA-e na europskoj razini su:
•    povećati broj mikro i malih poslodavaca u Europi koji su proveli postupak procjene rizika,
•    putem pravilne procjene rizika doprinijeti smanjenju broja ozljeda na radu i profesionalnih bolesti, te poboljšanju radnih uvjeta i
•    biti pomoć poslodavcima da postanu konkurentniji rezanjem troškova koji proizlaze iz ozljeda na radu, profesionalnih bolesti i bolovanja.
Ciljevi OiRA-e na nacionalnoj i sektorskoj razini su:
•    putem internetske stranice staviti praktične i jednostavne OiRA alate na raspolaganje mikro i malim poslodavcima i promovirati njihovo korištenje,
•    doprinijeti nacionalnim ciljevima smanjenja broja profesionalnih bolesti i ozljeda na radu.
Ciljevi OiRA-e na razini poslodavca:
•    demistificirati proces procjene rizika,
•    poticanjem uporabe OiRA alata osigurati sigurnost i zdravlje radnika kao obvezu poslodavca i
•    poboljšati učinkovitost tvrtke.
Alat je u uporabi od 2010. godine i mnoge europske zemlje su se uključile u njegovo prevođenje na nacionalne jezike i primjenu u praksi. Republika Hrvatska je 2016. godine počela s izradom interaktivnog alata za procjenu rizika na hrvatskom jeziku. U 2017. godini Služba za medicinu rada HZJZ-a (bivši HZZZSR) je sudjelovala u izradi OiRA alata na hrvatskom jeziku u okviru radne skupine koju je osnovalo Ministarstvo rada i mirovinskog sustava. Alat treba biti usklađen s hrvatskim zakonodavstvom i usmjeren na pojedine gospodarstvene sektore. Obzirom da poslodavci moraju imati procjenu rizika, OiRA alat može dovesti do uštede za malog poslodavca, što je jedan o ciljeva akcijskog plana Vlade Republike Hrvatske.

 

Koji su najčešći problemi u procjeni rizika ?

Iako se u Europi i u Hrvatskoj već nekoliko desetljeća provodi postupak procjene rizika, još uvijek postoje problemi u njenoj primjeni kod svih poslodavaca, bez obzira na veličinu i gospodarsku djelatnost. Europska agencija za sigurnost i zdravlje na radu je 2008. godine sažela najuobičajenije pogreške u publikaciji E-Facts No 32 Common errors in the assessment process i dala praktične preporuke. Ti primjeri mogu pomoći u izbjegavanju sličnih pogrešaka u praksi. Najčešće pogreške su:

  • Ne uključiti u procjenu rizika radnike koji imaju praktična znanja o procesu rada koji se procjenjuje,
  • Povjeriti provedbu procjene rizika osobi koja nije kompetentna obaviti sve potrebne zadatke,
  • Osloniti se samo na upute za rad bez uključivanja radnika,
  • Ograničiti se samo na kontrolne liste,
  • Zaboraviti na poslove koje se obavljaju povremeno i rijetko,
  • Zanemariti rizike čiji učinci nastaju nakon dugotrajne izloženosti,
  • Izostaviti pojedine opasnosti prisutne na radnom mjestu,
  • Zanemariti podatke o ozljedama i bolestima,
  • Nepotpuno procijeniti rizike,
  • Ne utvrditi trajanje i karakteristike izloženosti,
  • Ne uzimati u obzir osnovne principe prevencije,
  • Ne konzultirati ili ne uključiti radnike u odlučivanje o preventivnim akcijama,
  • Smatrati procjenu rizika jednokratnom obvezom,
  • Nedovoljno nadgledati učinkovitost mjera.

Više o pogreškama i preporukama možete pročitate u Praktičnoj smjernici za izradu procjene rizika.